Staklo je vrsta čvrste „tečnosti“, odnosno skup molekula koji se međusobno ne drže toliko čvrsto kao, na primer, metal ili drvo. Ono ima takozvani amorfni oblik i po tome je slično vosku. Glavni sirovinski materijali za proizvodnju stakla su kvarcni pesak-silicijum oksid velike čistoće, soda, oksid kalcijuma i neki drugi oksidi. Sirovinski materijal se usitnjava, homogenizuje i ubacuje u peći za topljenje. To je prva faza u proizvodnji stakla i odvija se na temperaturi od 1400 do 1600 ° C. Otopljena masa se najpre hladi do viskoziteta optimalne obradivosti i nakon toga oblikuje u željene oblike. Oblikovanje stakla vrši se izvlačenjem, presovanjem, valjanjem i livenjem. U ručnoj izradi stakla tako otopljena masa se oblikuje duvanjem kroz naročitu dugu uzanu cev. Daljim hlađenjem postiže se očvršćavanje oblikovanih proizvoda.
- Specifikacija stakla
- Ekološke prednosti
- Istorijat stakla
- Staklo kao savremeni građevinski materijal
- Tipologija i vrste stakla
- Glavni trendovi u razvoju staklarske industrije
- ne gori, nije zapaljivo
- ima homogene i glatke površine, lako se čisti
- vrlo je otporno na hemijske uticaje
- postojano u večini kiselina i alkalija, ne rastvara se u vodi, a istovremeno ne korodira
- staklo ne apsorbuje i ne otpušta vlagu niti se savija i isušuje
- kada dobije određeni oblik ne menja ga
- staklo je savremeni građevinski materijal
- 1m² stakla debljine 1mm težak je 2.5kg
Staklo je potpuno providni materijal.Staklo je visoko vredan i plemenit ambalažni matrijal koji istovremeno čuva i štiti upakovani sadržaj. Nepropustljivo je, pa aroma i ukus materija ne mogu ući, a ni izaći iz stakla. Životne namirnice upakovane u staklu ostaju apsolutno nepromenjene, prirodne i sveže.
Staklo je dragocena sirovina koju je moguće 100% reciklirati. Pod pojmom reciklaža podrazumevamo organizovano sakupljanje predmeta od istog materijala koji više nemaju upotrebnu vrednost, njihovu ponovu preradu u nove proizvode i ponovnu upotrebu. Staro staklo se može pretopiti bezbroj puta, a da pri tom ne gubi na kvalitetu. Upotrebljava se kao vredna sirovina za proizvodnju nove staklene ambalaže. Od jedne tone otpadnog stakla, uz dodatak energije, dobiće se jedna tona novih staklenki. Pri tome se uštedi 700kg peska, 200kg CaCO3 i 200kg sode. Reciklažom stakla smanjuje se zagađenje vazduha za 20%, a vode za 50%.
Prirodno staklo poznato je još od davnina. Stvara se u vulkanskim aktivnostima, a drugi oblik prirodnog stakla nastaje udarom groma u silicijumski pesak. Vrhovi strela i noževa praistorijskih ljudi izrađeni su od vulkanskog stakla i pronađeni na raznim mestima širom Zemljine kugle. Za domovinu veštačkog stakla smatra se Egipat gde su arheološkim iskopavanjima pronađeni predmeti od stakla, ostaci radionica sa kalupima i delovima peći za topljenje stakla. Staklo se koristilo za izradu nakita (ogrlica), koje su služile za robnu razmenu. Razvijenu proizvodnju stakla imali su Feničani, Asirci i Palestinci. Kasnije centar proizvodnje stakla postaje Rim (do 5. veka), odakle se ova veština širi po rimskim provincijama. Od stakla se izrađuju ukrasni predmeti i nakit, posuđe za kozmetiku, a u domaćinstvu je staklo zamenilo posuđe od keramike i metala. Padom Rimske imperije (476. godine) centar proizvodnje stakla postaje Vizantija, a u 12. veku Sirija. Padom Sirije pod tursku vlast u 14. veku vodeću ulogu u proizvodnji stakla preuzima Evropa, naročito Francuska i Engleska, a od 15. do 17. veka Venecija, koja proizvodi staklo visoke umetničke vrednosti – ukrasno staklo, bojeno i slikano staklo za prozore, staklo za ogledala i lustere i sl. Moderna istorija stakla započinje 1851 godine kada je engleski arhitekta Joseph Paxton, za svetsku izložbu u Londonu, projektovao stakleni paviljon pod imenom “Criytal Palace”.Ta građevina podstakla je arhitekte da staklo počnu da upotrebljavaju kao građevinski materijal. Revoluciju u staklarstvu pokrenuo je 1952 godine Sir Alastair Pilkington izumeći float postupak za proizvodnju stakla. Automatizovana proizvodnja plivajućeg stakla prema float postupku počinje od 1958 godine i to je danas standardna metoda za proizvodnju stakla. Tečno staklo klizi – lebdi po površini (float – lebdeti) rastopljenog metala u komori sa kontrolisanom atmosferom. Masa se postepeno hladi i nastaje staklo idealno ravnih i paralelnih površina, ujednačene debljine. Ovaj postupak omogućio je izradu staklenih ploča u raznim bojama i u različitim debljinama i dimenzijama. Preko 90% svetske proizvodnje stakla je float staklo. Naša svakodnevica i život bez stakla danas bi bio nezamisliv.
Neminovnim razvojem čovečanstvo utiče na promenu životne sredine. Kako u ostalim aktivnostima tako i u građevinarstvu potrebno je zadovoljiti potrebe čoveka ne narušavajući pritom životnu sredinu.Odabirom optimalne vrste stakla koje se koristi za zatvaranje fasadnih otvora postiže se:
- Kontrola gubitka toplotne energije
- Kontrola prolaza toplotne energije
- Kontrola prolaza UV zraka
- Kontrola prolaznosti svetlosti
- Zvučna izolacija
- Zaštita od povreda
Tipologije i vrste stakla
Tipologija stakla podrazumeva način na koji se staklo priprema pre ugradnje.
Jednostruko staklo
Sastoji se od jedne staklene površine. Međusobno se razlikuju po debljini, vrsti i obradi. Jednostruko staklo je najjeftinije i najšire primenjivano staklo. Sečenjem na željene dimenzije i oblik uz eventualnu dodatnu obradu, staklo je spremno za ugradnju.
Float staklo
Danas se nepravedno za njega koristi naziv obično staklo koje je slabijeg kvaliteta jer se dobija metodom izvlačenja.Dobilo je ime po Float postupku i u današnje doba najčešće se koristi u građevinarstvu i za dobijanje gotovo svih staklarskih proizvoda. Dostupno je u debljinama od 2,3,4,5,6,8,10,12,15,19 i 25mm (19MM,25MM Isključivo po narudžbini).
Extre staklo
Float staklo sa niskim sadržajem gvožđa
Parsol (absorpcijsko) staklo
(Flot bojen u masi, boje: bronza, siva, zelena, plava) Parsol pretstavlja staklo kojem se u toku proizvodnje dodaje boja. Ima široku primenu zbog mogućnosti da upija svetlost i toplotnu energiju pa se koristi u automobilskoj industriji, građevinarstvu (uređenje enterijera), industriji nameštaja itd.
Polureflektivno staklo
Ima naneseni metalni oksid tako da se zapravo kombinuje toplotna zaštita i refleksija. Polureflektivno staklo odbija zrake sunca, ali bitno manje nego reflektivno staklo i upija deo svetlosti i energije. Boje polureflektivnog stakla su bezbojno, zeleno I plavo. Koristi se za zastakljivanje fasada, vrtova.
Stopsol (reflektirajuće) staklo
(Flot + sloj za refleksiju) Stopsol predstavlja staklo za kontrolu energije. Sva zračenja koja dobijamo od sunca i koja prolaze kroz staklo i dospevaju u prostorije našeg doma ili radnog prostora nazivamo dodatcima sunčeve energije. Zimi nam ovi dodatci prijaju jer kompenziraju gubitke toplote ali leti ćemo imati problem pregrevanja prostorija ukoliko imamo velike staklene površine.
Reflektivno staklo
To je obično float staklo sa gotovo nevidljivim metalnim premazom koji smanjuje sunčevo zagrevanje prostorije.Taj specijalni metalni premaz takođe proizvodi efekat ogledala pa se time sprečava i vidljivost kroz staklo.
Antireflektivno (mat) staklo
Predstavlja kombinaciju dve pirolitičke obrađene površine stakla i redukuje vidljivo svetlo refleksije na manje od 2%. ( na primer sprečava kad gledate kroz izlog u proizvode da vidite sebe i pozadinu u staklu kao odraz), a istovremeno omogućuje veću vidljivost kroz staklo, čak i od bezbojnog float stakla.Uz njegove anti refleksne karakteristike ovo staklo sprečava i prolaz 99% UV zračenja, štiti unutrašnjost prostorije i sadržaj. Izrađuje se u serijskoj proizvodnji. Uglavnom se koristi za uokvirivanje slika u debljini od 2mm.
Ogledalo
je vrsta stakla na čijoj je površini nanesen srebrni nanos.Pomoću svetlosti pruža vrlo bistre refleksije okruženja. Osim stakla ima četiri sloja: srebro nitrat, zaštitni metalni nanos i dva sloja namenski zaštitne boje. Osim u klasičnoj varijanti može imati bronzani ili sivi ton.
Satinato staklo
je float staklo kome je jedna strana obrađena visokokvalitetnim nagrizanjem kiseline.Transparentnije je od peskiranog stakla. Na tako obrađenim površinama ne ostaju tragovi prstiju i vrlo se lako održava.Ovo staklo se može laminirati, spajati u dupla stakla, očvršćivati i td.
Ornament staklo
je dekorativno staklo koje se dobija tako da se u toku proizvodnje float stakla mustra ili šara uzorka utiskuje na jednu ili obe strane tokom prolaska float stakla kroz valjke, a boje mogu biti bezbojna, bronza ili žuta. Postoje mnoge vrste ornamenata u običnom ili žičanom staklu. Debljine su od 3 do 19mm najčešće 4mm. Providnost zavisi od gustine i strukture ornamenta.
Armirano (žičano) staklo
sadrži žičanu mrežu (obično oko 10mm raster) u sredini stakla. U slučaju razbijanja stakla žica zadržava staklo da se ne rasipa.Idealno je za garaže, krovišta, balkonske ograde i područja gde “industrijski” izgled nije neprivlačan.U principu nije sigurnosno staklo jer delovi puknutog stakla imaju oštre ivice. Standardna debljina je 6mm, a najčešće se proizvobi u prozirnoj, mat ili smeđoj varijanti.
Peskirano
Peskoranje je obrada stakla nanošenjem abrazivnog sredstva na staklo pod visokim pritiskom. Peskiranjem se može obraditi čitava površina stakla ili deo. Ovim načinom obrade mogu se postići i stvarati razni geometrijski oblici, figure, različiti uzorci i dizajn stakla. Time staklo može postati umetničko delo.
Lakobel staklo
je bojeno staklo koje se boji specijalnim bojama koje propuštaju svetlost ali ne i sliku. Boja se pod velikim pritiskom nanosi na float staklo koje upija deo svetla pa po pravilu posvetljuje ton boje.
Kaljeno staklo
je staklo zagrejano do granice plastičnosti 600°C nakon čega se naglo hladi hladnim vazduhom. Rezultat toga je veća otpornost na udarce (pet puta i veća), veća snaga savijanja i otpornost na toplotna opterećenja. Pre termičke obrade obavezno mora biti bar grubo brušeno. U slučaju loma stvara se mreža malih zrnaca sa zaobljenim rubovima. Nakon ove termičke obrade staklo se više ne može obrađivati pa se sve obrade rezanja, brušenja i bušenja moraju obaviti pre kaljenja. Nakon kaljenja se staklo samo može peskariti i satinirati.
Emajlirano staklo
je kaljeno staklo, na koje je pre kaljenja nanesena posebna boja sastavljena od staklenog praha i pigmenta boje.U procesu kaljenja boja se najpre rastopi, a zatim trajno veže za staklenu površinu. Takav nanos boje je veoma otporan na mehanička oštećenja i starenje. Moguće je emajlirati ornamentno staklo, satinirano ili metalizirano. Koristi se za staklene panele na fasadama, za staklene ispune, oblaganje kuhinja iznad radne ploče.
Niskoemisivno staklo s mekim nanosom
(Planibel top N+) je staklo namenjeno za izradu izo-stakla, koje je vrlo efikasno pri očuvanju toplote u samoj zgradi, maksimalno propušta svetlost I sunčevu energiju u unutrašnjost., što znači da ovo staklo pomaže da zimi bude prijatno uz staklenu površinu I doprinosi znatnom smanjenju troškova za grejanje, ima vrlo neutralan izgled, poput standardnog stakla namenjeno je svim vrstama upotrebe: kućni prozori, opremanje fasada I prozora poslovnih zgrada I slično. Planibel top N+ je prozirno float staklo, premazano premazano oksidima metala katodnim naparivanjem u vakumskim uslovima. Ovaj sloj je izuzetno otporan I poznat kao sloj niske emisije.
Samočistivo staklo
Neki proizvodžači proizvode float staklo sa specijalnim tankim fotokatalitičkim filmom na jednoj strani stakla. Za postizanje samočistivosti staklo koristi UV zrake i kišu. UV zraci aktiviraju nanos koji razgrađuje organske materije koje na staklu donosi prašina, kiša, smog i drugo.Prašina se na taj način ne hvata za staklo, pa je čišćenje jednostavnije i brže.Tako kiša prljavštinu samo spere sa stakla. Fotokatalitički i hidrofilni efekt omogućavaju staklu da ostane čišto u dužem periodu nego netretirano staklo. U kišnim danima kapi kiše lakše skliznu sa stakla i tako omogućavaju bolju vidljivost kroz staklo. Kod rukovanja i održavanja stakla treba izbegavati oštre predmete i prljave krpe kako ne bi oštetili film.
Lamistal staklo
Lamistal staklo odnosno laminirano staklo ( PAMPLEX) je sendvič dve ili više staklenih ploča koje su međusobno spojene pomoću tankih folija PVB (polyvinylbutyral) ili specijalne tečnosti u uslovima povećane temperature u autoklavu gde dolazi do potpune athezije između veznog sredstva i stakla. Folije i stakla mogu biti različitih boja i debljina. U lamistal se mogu spojiti na primer dva kaljena stakla debljine 6mm tako da dobijemo staklo 6-2-6 tj. Jednu kompletnu ploču debljine 14mm. Ovo stklo omogućava bolju zvučnu izolaciju od tradicionalnog stakla sa istom debljinom. Lamistal staklo je sigurnosno staklo jer u slučaju razbijanja se ne rasipa već ostaje homogeno, prilepljeno na vezno sredstvo.
Izo staklo
Izolacijsko staklo
je najrasprostranjenijioblik primene stakla. To je kombinacija dva ili više stakla koja su po ivicama spojena pomoću metalnog šupljeg profila (distancer najčešće od aluminijuma debljine od 6-12mm) koji je ispunjen molekularom (zrnca koja sprečavaju nakupljanje vlage između stakala).Staklo i metal spojeni su butilom koji se nanosi na profil u vrućem stanju i ima funkciju ljepila i izolacije. Kvalitetno izo staklo potom obavezno mora proći kroz presu da se dobije kompaktniji i trajniji proizvod. Završni deo je kitovanje gustom smesom kojim se na rubu napravi izuzetno kvalitetno lepljenje i tako zaštićuje međuprostor izolacijskog stakla od prodora vode da ne bi došlo do kondenzacije i zamagljivanja unutrašnjeg dijela izo stakla.
Najčešće se izo-staklo izrađuje od dva float (prozirna) stakla najmanje debljine 4mm. Sve se više radi na način da se jedno ili oba stakla zamenjuju sa drukčijim staklima sa boljim karakteristikama: low-em (termoizolirajuće staklo – smanjuje gubitak toplote za čak 60% u odnosu na klasično izo staklo.Na površini stakla nalazi se mekani nanos tankog sloja od metalnih oksida. Djeluje kao reflektor i zadržava temperaturu u prostoriji. Sloj je okrenut prema unutrašnjosti izo stakla tako da ga je nemoguće oštetiti).
Niti jedno izolacijsko staklo ne bi smelo imati jedno od stakla tanje od 4 mm. U međuprostoru se nalazi vazduh, ali sve više se puni inertnim gasom (argon, kripton…) koji svojim svojstvima poboljšava izolaciju tj. sprečava protok energije.
Estetski deo vrlo se razvio u poslednjih desetak godina pa se vrlo često između stakala stavljaju ukrasni profili raznih oblika. Najčešće se koriste zlatne (mesing) širine 10 mm i bele lajsne uobičajenih širina 10, 18 i 26 mm. Postoje i profili u drugim bojama (srebrna, smeđa, crna…), ali retko se upotrebljavaju u praksi.
Takođe između dva stakla stavljaju se i venecijaneri koji se mogu okretati, dizati ili spuštati na mehanički način, automatski način ili pomoću daljinskog upravljača. Tako imamo zaštitu koju ne treba održavati jer je izolovana čak i od prašine. Kod ovakvog proizvoda distancer je debljine 18-27 mm.
Prednosti zbog kojih je izo-staklo traženo su:
- izuzetno jednostavno održavanje
- ušteda toplinske energije
- spriječava kondenzaciju vlage
- poboljšava zvučnu i toplinsku izolaciju
- rok trajanja izo-stakla je i do 30 godina.
Šematski prikaz
- staklo
- međuprostor (vazduh ili inertni gas)
- alu-profil
- molekular – upijač vlage
- butil
- tiokol, hot-melt, silikon

Razlozi ugradnje izo-stakla s LOW-E:
- ušteda na grijanju, smanjuje troškove života
- smanjenje emisije zagađenja, narušavanja prirode i klimatske ravnoteže
- povećanje komfora prostora
- ostaju nam financijska sredstva za druge potrebe i povećanje životnog standarda
Napomena: Kako znati je li ugrađeno i kako je ugrađeno low-e staklo?
Kod običnog izo-stakla, ako upalite upaljač plamen u odrazu na staklu će biti žut ili žućkast, a kod low-e stakla plamen će biti ljubičasto plavkast!!! Važno je napomenuti da prilikom montaže stakla obično staklo dolazi sa vanjske strane, a sa unutarnje strane dolazi LOW-E staklo!!!